Učenici 6. razreda istražili su, i na satu Hrvatskoga jezika ispričali, kako su se školovali njihovi djedovi i bake. Saznali smo mnogo zanimljivosti. Učitelji su bili strogi, ali dobri i pravedni. Učenici su morali nosili kute. Za školu su imali posebne cipele. Preobuka je bila obavezna, a tko ju ne bi imao, morao bi biti bos. U školu se išlo od ponedjeljka do subote. Nije bilo autobusa kao u današnje vrijeme pa su djeca morala pješačiti do škole. Neki bi učenici navraćali na jezero Kosinac kako bi oprali čizme od blata jer u školu nisu smjeli ući neuredni. Djevojčice su na Tjelesnom nosile crne trikoe. Vjeronauk se održavao u crkvi. Nije bilo Informatike, a omiljeni predmeti bili su im Tjelesni i Glazbeni. Na izlete su išli u obližnje šume i na jezera. Učenike su kažnjavali sjedenjem u zadnjoj, ˝magarećoj˝ klupi, klečanjem na kukuruzu, udaranjem šibom po dlanovima. Pravila su bila stroža. Učitelji su imali knjige i papirnate bilježnice, a učenici su imali pločice i pisaljke. Pločica se nalazila u drvenom okviru. Jedna strana bila je s crtovljem za pisanje slova i teksta, a druga s kvadratićima za brojke i računanje. Svaki je učenik morao imati spužvicu i krpicu za mokro i suho brisanje pločice. U školskom dvorištu imali su vrt u kojem su sadili povrće i voće. Većina baka i djedova nije išla u srednju školu.

Nakon što su učenici predstavili svoje radove i porazgovarali o školovanju nekoć i danas, zaključili su da su jako sretni što se školuju u današnjem vremenu.

učiteljica Mihaela Topić