O Hrvatskoj Sahari, picokima i druge putositnice
Učenici predmetne nastave naše škole posjetili su Đurđevac i Koprivnicu 15. svibnja 2026.
Planirani izlet u gradove sjeverozapadne nam Lijepe Naše pratili su stalni pogledi na vremensku prognozu.
Vrijeme nas je ipak poslužilo pa su učenici osjetili kišu na samome kraju putovanja razgledajući Zoološki vrt Đurđevac i družeći se sa životinjama – Tomicom, Đurđicom, Dinom, Romeom (deve u ovom mini parku).
O ovome iskustvu više ćete doznati razgledajući fotogaleriju.
“Neki ljudi osjete kišu, a neki samo pokisnu”, rekao je slavni Bob Marley.
Doista, uživali su u kiši.
Putovanje je započelo u jutarnjim satima.
U pratnji učenika bili su razrednici i voditelj puta gospodin Ivica Ćurić.
Prvo odredište bilo je Koprivnica u kojoj su učenici razgledali Muzej prehrane Podravka.
Muzej je Podravka, nakon nekoliko godina priprema, otvorila 1982. godine. Ideja je rođena još 70-ih po uzoru na svjetske tvrtke koje su otvarale slične muzeje. Podravka je dotad već imala široku ponudu proizvoda, te su odlučili da bi bilo dobro sačuvati sva ta svjedočanstva o povijesti tvrtke, fotografije, strojeve, ambalaže, etikete.
Tu je i etnografska zbirka koja pokazuje što su sve ljudi u sjevernoj Hrvatskoj koristili za obradu zemlje, proizvodnju i konzumaciju hrane.
Učenici su na kraju pogledali reklame, a prve je Podravka snimila davnih 60-ih godina prošlog stoljeća.
Razvoj tehnologije skratio je reklame, a Podravkine proizvode učinio poznatima na gotovo svim kontinentima.
Najpoznatiju reklamu svi su zapamtili: Linolada i maskota Lino.
Iz ovoga su grada mnogi učenici ponijeli suvenir – medo Lino.
Slijedeći satnicu programa puta, učenici nastavljaju k Đurđevcu.
Ondje upoznaju Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci.
Ovaj pomno osmišljeni Centar na multimedijalan način posjetiteljima, kroz koncept proširene stvarnosti, u zatvorenom prostoru prezentira sve posebnosti pustinjskog krajolika i bogatstvo raznolikosti životinjskog i biljnog svijeta, koji živi na pijescima i to neovisno o godišnjem dobu i vremenskim uvjetima.
Učenicima je svaki izložak bio zanimljiv, a posebno su uživali u 3D naočalama i virtualnoj stvarnosti.
Stari grad Đurđevac i Muzej grada Đurđevca prošlost svoga grada predstavlja glumom pa su učenici uživali u scenskom prikazu legende o picoku, te pobjedi nad Osmanlijama.
Svake se godine (od 1968.) krajem lipnja u Đurđevcu obilježava Picokijada (Legenda o picokima).
Ona je nastala 1552. kada su Đurđevčani obranili svoj grad ispalivši picoka (pijetla) na neprijateljsku vojsku pod vodstvom Ulama.
Otad vlada Ulamovo “proročanstvo”: A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI!
I tako su Đurđevčani ostali Picoki!
Naši su učenici sudjelovali u razgovoru s vodičima te pokazali svoje znanje iz Povijesti, Geografije, Likovna i Glazbene kulture i Hrvatskog jezika.
Naime, u Muzeju grada Đurđevca (Stari grad) vidjeli su sliku velikog Ivana Generalića “Rogati konj”, remek djelo naivnog slikarstva iz 1961. godine, a vrijedan 220 000 eura.
Razgledali su i i zbirku crteža (donaciju) pjesnikinje đurđevačkog podrijetla Božice Jelušić.
Prisjetili su se njezinih pjesama, ponovili znanje o legendama, a nastavili istraživati etno zbirku narodnih nošnja.
Pritom su mogli slušati stihove pjesama kajkavskoga dijalekta i uživati u melosu Podravine.
Nakon ručka učenici kreću u obilazak Hrvatske Sahare – Đurđevački peski.
Usporedno s desnom obalom rijeke Drave prostire se cjelovit pojas niskog zatalasanog pjeskovitog humlja. Taj osebujan geomorfološki fenomen u okolici Molvi, Đurđevca, Kalinovca i Kloštara Podravskog predstavlja najveće i najviše naslage eolskih pijesaka u Hrvatskoj najčešće nazivanih „Đurđevački pijesci“.
Hrvatska Sahara” i “Krvavi peski”, koji su nastali u narodu ovog kraja kao metafora za nekadašnji saharski izgled i tešku borbu seljaka ratara s pokretnim, “živim” pijeskom, koji je zasipao dijelove naselja i poljoprivrednih površina. Postupnim, mukotrpnim i dugotrajnim pošumljavanjem mirisnom borovom šumom, akacijom i grmovima zečjaka, vrijedni su Đurđevčani uspjeli ukrotiti “peske”, kako ih ovdje nazivaju.
Na pijescima su naši učenici zaigrali pikado, upotrijebili luk i strijelu, spuštali se niz dine i zaboravili jesu li patike i trenirke čiste.
Čista uživancija na kraju dana!
Svoj će put u đurđevački kraj zapamtiti po mnogo čemu, a najviše po smijehu, pjesmi i za neke posljednjem izletu u ovoj školi.
Naime, naši su ga osmaši sjajno iskoristili!
Više fotografija pogledajte OVDJE!
Foto: 8.a, učiteljica Mateja Brkić
Tekst: učiteljica Evica Dernej
