Učenici osmih razreda na satima Povijesti, Satu razrednika i Hrvatskog jezika različitim su aktivnostima sudjelovali u istraživanju, pisanju i kreativnom izričaju. Tema je bila Domovinski rat i sjećanje na sve žrtve i ljude koji su doprinijeli današnjem miru, a svoj su život izložili za istinu, pravdu i ljepšu budućnost kakvu sada imamo.

Učenici su na satu Povijesti uredili pano na kojem su poslali svoje poruke zahvalnosti i podrške Vukovaru i njegovim braniteljima.

Naša škola od 2013. godine stvara svoju priču o Vukovaru (spomenicu) nazvanu “Naša priča o gradu”. Ona je ispunjena fotografijama, zapisima i komentarima učenika osmih razreda nakon terenske nastave iz Povijesti u Vukovaru. Ove godine naši osmaši posjećuju Vukovar u prosincu te će svoje stranice urediti nakon toga. Niži su razredi radoznalo listali spomenicu, koja je postala naš posebni dnevnik osmaša.

Na satu Hrvatskog jezika i Satu razrednika učenici su čitali “Priče iz Vukovara” ratnog novinara Siniše Glavaševića (1960.-1991.) Ova antiratna proza izazvala je duboke emocije, a učenike motivirala za istraživanje tko je Glavašević, kako se možemo boriti i bez oružja i kako biti glas istine u vremenu u kojem ostaje samo preživljavanje?

Učenici su pomno gledali filmove “Posljednji izvještaj Siniše Glavaševića” i “Optužnicu”. Svoje su dojmove izložili usmeno i u pisanom obliku.

Iz “Priča” su izdvojili rečenice kojima Glavašević naglašava važnost slobode, ljubavi, djetinjstva i istine. Zaključili su da se domovina voli znanjem – učenjem svoje nacionalne povijesti i njegovanjem svoga meterinskoga jezika.

“Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako nema ljubavi.”

“Nitko ne zna što će mu donijeti vrijeme. A ono svakome daje po zasluzi.”

“Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.”

“Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca.”

“Rat je najgore što se čovjeku moglo dogoditi. Ali, čovjek i ne zna o drugom osim o ratu i ubijanju, pa se onda s pravom treba pitati je li to normalno?”

“Sreća je dodirnuti svoju zvijezdu. Do nje je dug put.”

“Priča mora biti iskrena. Učini li vam se da lažem, odmah zatvorite knjigu i ne slušajte. Onda to sigurno nisu priče za vas.”

“Hvala im u ime svih koji su izginuli, i u ime svih koji su se napatili zbog njihove nezahvalne i proždrljive želje da uzmu tuđe, i u svoje osobno, malo ime, koje će ipak, na kraju svega, biti veće od njihova.”

Priče iz Vukovara, Siniša Glavašević (1991.)

Više fotografija pogledajte na ovoj poveznici!

Tekst: učiteljica Evica Dernej

Foto: učiteljice Mateja Brkić i Evica Dernej