Osnovna škola Drenje

Na satu Hrvatskog jezika učenici sedmih razreda čitali su roman Nade Mihelčić „Zeleni pas“.

Roman je izazvao čuđenje, potaknuo na razmišljanje, a komentar Barbare Bušić (7.a) objavljujemo pod opširnije u cijelosti.

Iako se Svjetski dan borbe protiv ovisnosti o drogama obilježava 26. lipnja, svaki dan treba biti prilika da izaberemo pravi put!

Web novinari

Kada pas postane zeleni

(Komentar na roman Nade Mihelčić)

Čitala sam knjigu „Zeleni pas“ spisateljice Nade Mihelčić.  Djelo  „Zeleni pas“  je roman za djecu i odrasle. Nada Mihelčić je bila hrvatske književnica i prevoditeljica. Rođena je 1. prosinca 1946. godine u Zagrebu, a preminula 29. listopada 2015. u rodnom gradu Zagrebu. Prvi roman koji je napisala zove se „Bilješke jedne gimnazijalke“. Roman „Zeleni pas“ napisan i objavljen je 2009. godine. Te iste godine roman „Zeleni pas“ osvojio je sve nagrade za koje je bio nominiran. Osvojio je nagrade: „ Grigor Vitez“, „ Anto Gardaš“, „ Matko Lovrak“ i nagradu „Mali Princ“. Nagrada „Mali Princ“ je međunarodna, a dodjeljuje se godišnje na prostoru Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

U romanu „Zeleni pas“ upoznajemo trinaestogodišnju pripovjedačicu. Pripovjedačica priča o odrastanju u ne baš tako mirnoj obitelji. Priča o svojim i obiteljskim  problemima  na putu odrastanja. Pripovjedačica živi u bakinom stanu sa starijim bratom Robertom, njegovom blizankom Vlatkom, mlađim bratom Alanom, mamom, tatom, bakom i psom Dragecom. Radnja se događa 2000-ih godina u Zagrebu. U romanu se govori o obitelji u kojoj se jedno djete drogira i izaziva im, ne samo financijske, već i obiteljske i društvene probleme: svađe roditelja i svađe u obitelji, gubitak najboljeg prijatelja, depresija jedne trinaestogodišnjakinje... Sve te probleme im izaziva kćer Vlatka. Počinje se drogirati, bježati iz kuće, krasti, govoriti laži poznanicima obitelji kako bi došla do novca za drogu. Nakon nekog vremena obitelj je pronašla Vlatku( nekoliko puta je bježala),  ali svaki put, kad god ju policija vrati kući,  Vlatka nalazi načina za bijeg.

Pripovjedačica se nakon, nekog vremena provedena s „novom“ sestrom, usudi  pričati s njom. Njihov odnos je trajno narušen( tijekom romana uočavamo stalne nesuglasice). Došle su na temu što je najčudnije i najzanimljivije što je Vlatka vidjela u svom bijegu u drogu.  Rekla je da je vidjela zelenog psa. To se pripovjedačici činilo veoma zanimljivo i tako je napravila psa od gline i obojila ga zeleno. Nažalost, Vlatka premine i pripovjedačica joj ostavlja zelenog psa na grobu.

Knjiga „Zeleni pas“ mi se jako sviđa. Sviđa mi se radnja knjige, poruka i tema. Govori se o stvarima koje i mi možemo osjetiti na vlastitoj koži. Nažalost, u ovo vrijeme ima mnogo ovakvih slučajeva. Sviđa mi se tema i poruka jer potiče na razmišljanje koliko su opasne rečenice:  „Samo ću probati“, „Jednom ko nijednom“, „Samo sad i nikad više“ ! Takvo ponašanje može nas odvesti u  ovisnost, koja dovodi do velikih problema, ponekad čak i nepopravljivih.

 Svakako bih preporučila knjigu „Zeleni pas“ kako bih osvijestila svoje vršnjake da nikada ne probaju drogu ili ju samo pokušaju „zaobići“! Sve što naš može učiniti ovisnima: alkohol, cigarete, klađenje, energetska pića, računalne igrice, izbjegavaj i nemoj „samo jednom probati“!

Barabara Bušić, 7.a